Jo-jo efekt pojava je s kojom se susretne gotovo svaka osoba koja je ikad bila na dijeti. Kilogrami odu, a onda se vrate – često s kamatama. Istraživanja pokazuju da se čak 80 posto izgubljene tjelesne mase vrati u roku od pet godina, a kod restriktivnih dijeta s agresivnim kalorijskim deficitom taj postotak je i viši. Vraćanje kilograma nije znak slabe volje niti osobnog neuspjeha – radi se o preciznim biološkim mehanizmima kojima tijelo odgovara na nagli gubitak kilograma. U ovom tekstu saznajte zašto jo-jo efekt nastaje, što se zapravo dogodi u tijelu tokom i nakon restriktivnih dijeta, koje dijete ga najčešće uzrokuju i kako mu stati na kraj.
Što je jo-jo efekt i zašto je toliko čest
Jo-jo efekt, poznat i kao weight cycling ili ciklično variranje tjelesne mase, opisuje obrazac u kojemu osoba gubi kilograme dijetom, a potom ih vraća – i taj ciklus se ponavlja više puta. Naziv dolazi od igračke jo-jo koja neprestano ide gore-dolje, baš kao i tjelesna masa kod ovakvih obrazaca.
Radi se o iznimno čestoj pojavi. Prema podacima koje navodi američki portal Healthline, čak 10 posto muškaraca i 30 posto žena provode weight cycling – ponavljane cikluse mršavljenja i vraćanja kilograma. Statistike su još jasnije kad se pogleda što se dogodi s kilogramima izgubljenima na dijeti: oko 80 posto izgubljene tjelesne mase se vrati u roku od pet godina, a kod onih koji su koristili agresivne metode brze dijete taj udio je gotovo 95 posto.
Ono što čini jo-jo efekt posebno frustrirajućim je to da svaki novi ciklus dijete postaje sve teži. Tijelo koje je jednom prošlo kroz agresivnu restrikciju hrane postaje opreznije – prilagođava se i počinje se braniti od sljedećeg ciklusa još efikasnije. To znači da ista dijeta koja je prvi put dala rezultate drugi put daje manje, a treći put gotovo nikakve.
Zašto vaga laže – kilogrami na vagi vs masno tkivo
Jedan od najvećih problema u razumijevanju jo-jo efekta je to što se tjelesna masa mjeri vagom, a vaga ne razlikuje masno tkivo od mišićnog tkiva, vode, kostiju niti organskih masa. Dva čovjeka iste visine i iste kilaže mogu izgledati potpuno različito i imati potpuno različito zdravlje – ovisno o tome od čega se sastoji njihova tjelesna masa.
Zamislite dvije osobe, obje teške 70 kilograma. Jedna ima 30 posto masnog tkiva i 70 posto mišića i kostiju. Druga ima 45 posto masnog tkiva i svega 55 posto mišića i kostiju. Na vagi izgledaju jednako – ali tijelo prve osobe troši znatno više energije u mirovanju jer mišićno tkivo metabolički je puno aktivnije od masnog tkiva. Mišić troši energiju čak i dok spavate. Masnoća ne.
Kad osoba krene na restriktivnu dijetu i izgubi 10 kilograma, niti jedan kilogram od tih 10 nije čisto masno tkivo. Dio je voda, dio je glikogen iz mišića, a dio – ovisno o dijeti – može biti i mišićno tkivo. Vaga pokaže -10, ali sastav tijela može biti lošiji nego na početku. I kad kilogrami počnu da se vraćaju, gotovo uvijek se vraćaju kao masnoća, ne kao mišić. Završna bilanca je: ista kilaža na vagi, ali više masnog tkiva i manje mišića nego prije dijete.
Zašto nastaje jo-jo efekt – što se dogodi u tijelu
Jo-jo efekt nije nesreća ni slučajnost. Tijelo ima precizne mehanizme kojima se brani od gubitka tjelesne mase jer je, evolucijski gledano, nestašica hrane značila smrtnu opasnost. Svaki put kad se unos kalorija naglo smanji, tijelo aktivira iste te obrambene mehanizme koji su se razvijali tisućama godina.
Usporavanje metabolizma i adaptivna termogeneza
Kad se unos kalorija naglo smanji, tijelo reagira smanjivanjem potrošnje energije. Ovaj proces zove se adaptivna termogeneza. Tijelo doslovno počinje trošiti manje kalorija za iste aktivnosti – manje topline, manji rad organa, sporija probava. Istraživanja pokazuju da bazalni metabolizam može pasti za 15 do 25 posto tokom agresivnog kalorijskog deficita.
Posebno zanimljiv podatak dolazi iz istraživanja provedenog na sudionicima televizijskog natjecanja u mršavljenju u SAD-u. Sudionici su izgubili velike količine tjelesne mase, ali šest godina kasnije istraživači su izmjerili njihov metabolizam i otkrili da on i dalje radi sporije nego što bi bilo normalno za njihovu trenutnu tjelesnu masu. Metabolizam se nije vratio na prethodni nivo – ostao je usporen čak i godinama nakon završetka intenzivne dijete. To je razlog zašto se kilogrami vraćaju i uz jednaki ili čak manji unos kalorija nego prije dijete.
Gubitak mišićne mase i katabolizam
Tijelo u stanju energetskog deficita traži gorivo gdje god ga može naći. Masnoća je jedno od tih goriva, ali nije jedino. Mišićno tkivo razgrađuje se za energiju – ovaj proces zove se katabolizam mišića. Katabolizam je posebno izražen kod dijeta s premalo proteina i bez tjelesne aktivnosti.
Svaki kilogram mišićne mase koji se izgubi znači da tijelo u mirovanju troši manje kalorija svaki dan. Mišić troši energiju čak dok se ne kreće – masnoća to ne radi. Kad dijeta završi i unos kalorija poraste, tijelo nema mišiće koji bi tu energiju potrošili, pa se ona skladišti – kao masnoća. Rezultat je vraćanje kilograma uz lošiji omjer masnog i mišićnog tkiva nego na početku.
Hormonske promjene – leptin i grelin
Dva hormona igraju ključnu ulogu u jo-jo efektu: leptin i grelin.
Leptin je hormon sitosti koji luče masne stanice. Što više masnog tkiva ima tijelo, to više leptina luči – i mozak prima signal da je energije dovoljno pa je apetit manji. Kad dijeta dovede do gubitka masnog tkiva, razina leptina pada. Mozak interpretira nizak leptin kao signal opasnosti – “tijelo gladuje” – i kao odgovor povećava apetit, smanjuje potrošnju energije i povećava žudnju za kaloričnom hranom. Razina leptina može ostati niska mjesecima nakon završetka dijete, dugo nakon što su kilogrami već vraćeni.
Grelin je suprotan hormon – hormon gladi. Luči ga želudac i šalje mozgu signal “vrijeme je za jelo”. Tokom dijete i neposredno nakon nje, razina grelina raste. Tijelo je biološki programirano da bude gladnije nego što je bilo prije dijete – i to nije stvar discipline ili karaktera, nego čiste hormonske kemije.
Istraživanje provedeno na Institutu Max Planck potvrdilo je da mozak povećava apetit i žudnju za hranom kao izravnu reakciju na gubitak kilograma dijetom, neovisno o tome koliko je osoba svjesno odlučila jesti manje.
Za razumijevanje kako kalorijski deficit funkcionira i kako ga koristiti bez aktiviranja obrambenih mehanizama tijela, korisno je pročitati više o kalorijskom deficitu i o tome kako ga pravilno primijeniti.
Set point – zašto tijelo želi biti teže nego vi
Jedna od najzanimljivijih teorija koja objašnjava jo-jo efekt je teorija set pointa, ili točke uravnoteženja. Prema ovoj teoriji, svako tijelo ima svoju “zadanu tjelesnu masu” – raspon kilaže u kojemu se osjeća “ugodno” i u kojemu će aktivno raditi na održavanju te kilaže.
Set point nije fiksna vrijednost – može se pomicati. Ali pomicanje prema gore puno je lakše nego prema dolje. Kad jedemo više nego što trošimo, tijelo se prilagođava na novu, višu kilažu i ta kilaža postaje novi set point. Pomicanje set pointa prema dolje – trajno snižavanje tjelesne mase – puno je sporiji i zahtjevniji proces jer tijelo aktivno odupire promjeni.
Što se dogodi kad agresivna dijeta naglo spusti kilažu ispod set pointa? Tijelo reagira kao da je ugroženo. Povećava apetit, usporava metabolizam, smanjuje tjelesnu temperaturu i aktivnost – sve kako bi kilažu vratilo na “sigurnu razinu” koju smatra normalnom. I u većini slučajeva to i uspije.
Set point se može postepeno pomicati prema dolje, ali to zahtijeva strpljenje, postepene promjene i dovoljno vremena da se tijelo prilagodi novoj kilaži prije nego se krene dalje. Brze dijete ne daju tijelu to vrijeme – i zato je set point jedan od glavnih razloga za jo-jo efekt.
Koje dijete najčešće uzrokuju jo-jo efekt
Nije svaka dijeta jednako sklona izazivanju jo-jo efekta. Restriktivne dijete koje obećavaju brze rezultate gotovo uvijek završe povratkom kilograma – i to nije slučajnost nego predvidljiva posljedica načina na koji funkcioniraju. Što je dijeta restriktivnija i kraćeg vijeka, to je jo-jo efekt izraženiji i brži.
Crash dijete i dijete s ekstremno niskim kalorijskim unosom aktiviraju sve gore opisane mehanizme – usporavanje metabolizma, katabolizam mišića, hormonski disbalans – što je recept za neizbježan jo-jo efekt kad se dijeta završi.
Eliminacijske dijete koje izbacuju cijele grupe namirnica (samo bez ugljikohidrata, samo proteini, samo određeni namirnice) prirodno su privremene jer se ne mogu provoditi trajno. Čim se “zabranjena” hrana vrati u prehranu, kilogrami se vraćaju – ponekad brže nego što su otišli.
Neke od najčešćih dijeta koje su sklone izazivanju jo-jo efekta:
- Dukan dijeta – stroga fazna dijeta koja u prvim fazama gotovo potpuno isključuje ugljikohidrate; faza stabilizacije se teško provodi dugoročno
- Keto dijeta – eliminacija ugljikohidrata daje brze početne rezultate (pretežno zbog gubitka vode), ali povratak ugljikohidrata donosi brz povratak kilograma
- Dijeta bez ugljikohidrata – slično keto principu, eliminacija cijele makronutrijentne kategorije nije održiva dugoročno
- Dijeta od 1200 kalorija – kalorijski unos koji je za većinu osoba ispod praga koji aktivira obrambene mehanizme tijela
- Mjesečeva dijeta i slični kratkoročni programi – rezultati su privremeni jer se temelj nije promijenio
Zajednički nazivnik svih ovih dijeta: privremena restrikcija, a ne trajna promjena prehrambenih navika. Tijelo trpi ograničenje dok traje dijeta, a čim se ograničenje ukine, vraća se na staro – i to s pojačanim intenzitetom.
Za pregled različitih pristupa prehrani koji uzimaju u obzir dugoročnu održivost, pogledajte pregled vrsta dijeta.
Posljedice jo-jo efekta po zdravlje
Jo-jo efekt nije samo estetski problem ni pitanje motivacije. Ponavljani ciklusi gubitka i vraćanja kilograma imaju mjerljive posljedice po zdravlje koje su neovisne o ukupnoj tjelesnoj masi.
Kardiovaskularni rizik. Istraživanje koje je pratilo 9.509 odraslih osoba pokazalo je da su veće oscilacije u tjelesnoj masi povezane s povećanim rizikom od srčanih bolesti, bez obzira na ukupnu kilažu. Posebno zabrinjavajući podatak dolazi iz dugogodišnjeg praćenja 505 muškaraca: oni koji su imali izražen weight cycling imali su čak 80 posto viši rizik iznenadne srčane smrti u odnosu na one čija je masa bila stabilna – čak i kada je ukupna tjelesna masa bila slična.
Masna jetra. Ponavljani ciklusi gubitka i vraćanja kilograma opterećuju jetru jer ona ima centralnu ulogu u metabolizmu masti. Istraživanja pokazuju da je weight cycling povezan s povećanim rizikom od nealkoholne masne jetre, stanja u kojemu se masnoća nakuplja u jetri i može s vremenom dovesti do ozbiljnih komplikacija.
Inzulinska rezistencija. Svaki ciklus vraćanja kilograma, posebno kada se kilogrami vraćaju uglavnom kao masno tkivo, povećava rizik od razvoja inzulinske rezistencije. S vremenom, ponavljani jo-jo ciklusi mogu povećati rizik od razvoja dijabetesa tipa 2.
Žučni kamenci. Brzi gubitak kilograma, kao i brz povratak kilograma, povećavaju rizik od formiranja žučnih kamenaca. Pri brzom mršavljenju žuč postaje zasićena kolesterolom koji se taloži u žučnom mjehuru. Za one koji imaju tegobe sa žučnim mjehurom, agresivne dijete su posebno rizičan pristup. Više o prehrani prikladnoj uz tegobe žučnog mjehura pročitajte u pregledu žučne dijete.
Poremećaj crijevnog mikrobioma. Istraživanja su pokazala da ponavljani ciklusi dijete remete sastav crijevnih bakterija – mikrobioma koji ima ključnu ulogu u probavi, imunološkom sistemu i čak raspoloženju. Posebno zabrinjavajući podatak: oštećeni mikrobiom može se teže oporaviti između ciklusa, što svaki sljedeći jo-jo ciklus čini težim za upravljanje.
Jo-jo efekt gori od konstantne prekomjerne tjelesne mase. Jedna od kontraintuitivnih spoznaja suvremene medicine je da ponavljani ciklusi mršavljenja i vraćanja kilograma mogu biti štetniji po zdravlje od održavanja stabilne, čak i povišene tjelesne mase. Stabilnost metaboličkih procesa pokazala se kao važnija za kardiovaskularno zdravlje od same kilaže.
Stanice masnog tkiva pamte gojaznost – što kaže novo istraživanje
Jedno od najzanimljivijih otkrića zadnjih godina dolazi iz istraživanja koje je 2024. objavio tim istraživača predvođen Tobiasom Majleom sa Sveučilišta u Stuttgartu. Rezultati su bili iznenađujući čak i za stručnjake: stanice masnog tkiva zadržavaju “sjećanje” na prethodni period gojaznosti i to sjećanje utječe na to kako brzo i koliko učinkovito nakupljaju masnoću u budućnosti.
Ono što se događa naziva se epigenetička memorija. Masne stanice ne mijenjaju DNA, ali mijenjaju to kako se DNA čita i expresira. Nakon perioda gojaznosti, čak i kada masa padne na normalnu razinu, masne stanice ostaju “programirane” na obrazac koji je bio aktivan u periodu gojaznosti. Konkretno – one brže i efikasnije preuzimaju masnoće iz krvotoka nego stanice osobe koja nikad nije bila pretila, čak i kod jednakog kalorijskog unosa.
Ovo istraživanje pruža biološko objašnjenje za nešto što je mnogo dijabetičara, ali i dijabetologa i nutricionista, primjećivalo u praksi: osoba koja je jednom bila pretila lakše dobiva kilograme nego osoba koja nikada nije bila – čak i s istom prehranom i istom razinom aktivnosti. Nije to pitanje discipline niti genetike u klasičnom smislu – nego specifičnog načina na koji su masne stanice reprogramirane prethodnim iskustvom gojaznosti.
Psihološki aspekt jo-jo efekta – nije to nedostatak discipline
Uz sve biološke mehanizme, jo-jo efekt ima i snažnu psihološku dimenziju koja se rijetko ozbiljno obrađuje. Kad kilogrami dođu natrag, mnoge osobe to doživljavaju kao osobni neuspjeh, kao dokaz da “nemaju dovoljno volje” ili da “nisu dovoljno odlučne”. To je ne samo netočno nego i štetno.
Jo-jo efekt nije moralni problem – to je biološki mehanizam koji djeluje jednako kod svih, bez obzira na snagu volje. Tijelo se brani od gubitka tjelesne mase jer je, evolucijski gledano, takva obrana bila presudna za preživljavanje. Koliko god osoba bila odlučna, hormoni glad, usporen metabolizam i reprogramirane masne stanice rade protiv tih namjera 24 sata dnevno.
Osjećaj krivnje i srama koji dolazi s povratkom kilograma dodatno otežava situaciju jer povećava razinu kortizola – hormona stresa. Povišen kortizol izravno potiče nakupljanje masnog tkiva, posebno u području trbuha. Stres od neuspjeha dijete biološki pridonosi ponovnom dobivanju kilograma – začarani krug.
Postoji i veza između restriktivnih dijeta i kompulzivnog prejedanja. Period stroge restrikcije podiže hormonski i psihološki pritisak do razine u kojoj prejedanje postaje gotovo neizbježno. Nakon toga slijedi krivnja, nova restrikcija – i ciklus se nastavlja. Ovakav obrazac prepoznaje se kao rizični faktor u razvoju poremećaja prehrane, i upravo zato stručnjaci naglašavaju važnost postepenih, trajnih promjena umjesto agresivnih dijeta.
Za primjer strukturirane, umjerene dijete koja izbjegava agresivne restrikcije, pogledajte UN dijetu koja se temelji na uravnoteženim obrocima bez eliminacije namirnica.
Kako spriječiti jo-jo efekt – što zapravo funkcionira
Znajući sve gore navedeno, postaje jasno zašto “samo budite odlučni i slijedite dijetu” nije odgovor koji može funkcionirati dugoročno. Pristup koji zapravo sprečava jo-jo efekt mora uzeti u obzir biološke mehanizme, a ne se boriti protiv njih.
Postepeno mršavljenje, a ne naglo. Blagi kalorijski deficit od 300 do 500 kalorija dnevno daje tijelu dovoljno vremena da se prilagodi na novu kilažu bez aktiviranja obrambenih mehanizama u punoj mjeri. Sporo mršavljenje – pola do jednog kilograma tjedno – znači i bolji omjer izgubljene masnoće naspram izgubljenih mišića.
Očuvanje mišićne mase kroz tjelovježbu. Trening snage tokom mršavljenja presudno pridonosi smanjenju katabolizma mišića. Što se više mišićnog tkiva očuva, to metabolizam ostaje aktivniji – i to olakšava i samo mršavljenje i održavanje rezultata. Čak i umjerena tjelesna aktivnost, redovito provođena, daje bolji dugoročni rezultat od intenzivnih intervencija s dugim pauzama.
Dovoljan unos proteina. Proteini su makronutrijent koji najdulje zasićuje i koji je tjelovježbi neophodan za obnovu mišića. Veći udio proteina u prehrani za mršavljenje smanjuje katabolizam mišića i pomaže da kalorijski deficit bude ugodniji jer glad ne postaje tako izražena.
Promjena navika, ne privremena dijeta. Jedini pristup koji statistički daje dugoročne rezultate bez jo-jo efekta nije “dijeta” u uobičajenom smislu, nego trajna promjena prehrambenih navika. To ne znači savršenu prehranu svaki dan – znači da su nove prehrambene navike dovoljno ugodne da se zadrže trajno, bez osjećaja odricanja koji se na kraju neizbježno slomi.
Jesti redovito i ne preskakati obroke. Preskakanje doručka ili ručka ne štedi kalorije dugoročno – povećava glad i dovodi do prejedanja u sljedećem obroku. Ideje za redovite, uravnotežene obroke koji počinju od jutra možete naći u pregledu zdravog doručka.
Dijeta bez jo-jo efekta – što to znači u praksi
Dijeta bez jo-jo efekta nije posebna dijeta s novim pravilima. To je pristup koji izbjegava sve ono što jo-jo efekt uzrokuje: naglu restrikciju, eliminaciju cijelih skupina namirnica, kratkoročne programe i nerealna očekivanja o brzini mršavljenja.
U praksi, dijeta bez jo-jo efekta izgleda ovako:
- Nema potpuno zabranjenih namirnica – sve se može jesti, ali u različitim količinama i s različitom učestalošću
- Mršavljenje je sporo – pola do jednog kilograma tjedno, s tjednima stagnacije koji su normalni, a ne razlog za paniku
- Tjelesna aktivnost je redovita, uključujući trening snage koji štiti mišiće
- Unos proteina je dovoljan u svakom obroku
- Plan prehrane je dovoljno fleksibilan da se može provoditi i na putovanjima, na proslavama, u restoranima
- Cilj nije “završiti dijetu” nego promijeniti navike koje ostaju trajno
Dijeta bez jo-jo efekta ne daje brze rezultate niti obećava dramatično mršavljenje za kratko vrijeme. Ali to je jedina vrsta mršavljenja koja statistički dugoročno ostaje.
Mediteranska dijeta jedan je od pristupa koji u istraživanjima redovito pokazuje dobre dugoročne rezultate bez izraženog jo-jo efekta. Više o njenim principima pročitajte u pregledu mediteranske dijete.
Za zdrave recepte koji se uklapaju u ovakav pristup, pogledajte zdrave recepte za mršavljenje.
Jo-jo efekt nije vaš neuspjeh – to je biologija
Jedna od najvažnijih stvari za razumjeti o jo-jo efektu je upravo ovo: vraćanje kilograma nije dokaz nedovoljne odlučnosti. To je predvidljiva biološka reakcija tijela na agresivnu restrikciju kalorija, u kojoj sudjeluju hormoni, metabolizam, masne stanice i mozak – svi zajedno, istovremeno, s jednim ciljem: vratiti kilažu na razinu koju tijelo smatra sigurnom.
Razumijevanje bioloških mehanizama koji stoje iza jo-jo efekta ne znači odustajanje od cilja zdravijeg tijela. Znači promjenu strategije – prema pristupu koji radi s tijelom, a ne protiv njega. Postepene promjene, strpljenje, fizička aktivnost i prehrana koja se može održavati godinama daju rezultate koji ne dolaze i ne odlaze sa svakom novom dijetom.
Za medicinsku prehranu prilagođenu uz kronična stanja i uz stručni nadzor, pogledajte medicinsku dijetu. Za informacije o istraživanjima o jo-jo efektu i weight cyclingu, preporučujemo materijale koje objavljuje Healthline i smjernice Svjetske zdravstvene organizacije.
Često postavljana pitanja o jo-jo efektu
Što je jo-jo efekt?
Jo-jo efekt, ili weight cycling, pojava je u kojoj osoba izgubi kilograme dijetom, a potom ih vrati – i taj ciklus se ponavlja. Naziv dolazi od igračke koja neprestano ide gore-dolje. Radi se o predvidljivom biološkom odgovoru tijela na naglu restrikciju kalorija koji uključuje usporavanje metabolizma, gubitak mišićne mase i hormonske promjene.
Zašto se kilogrami vraćaju nakon dijete?
Vraćanje kilograma nakon dijete nije slabost volje – to je biološki mehanizam. Tijelo reagira na nagli kalorijski deficit usporavanjem metabolizma, povećanjem hormona gladi (grelina) i smanjenjem hormona sitosti (leptina). Kad dijeta završi i unos kalorija poraste, tijelo je programirano da brzo nadoknadi izgubljeno i vrati se na svoju “zadanu kilažu” – set point.
Koje dijete najčešće uzrokuju jo-jo efekt?
Crash dijete, dijete s ekstremno niskim kalorijskim unosom, eliminacijske dijete koje izbacuju cijele grupe namirnica (keto, dijeta bez ugljikohidrata, Dukan dijeta u prvim fazama) i kratkoročni programi koji se ne mogu provoditi trajno. Zajednički nazivnik je privremena restrikcija bez trajne promjene prehrambenih navika.
Je li jo-jo efekt opasan po zdravlje?
Da. Ponavljani ciklusi gubitka i vraćanja kilograma povećavaju rizik od kardiovaskularnih bolesti, masne jetre, inzulinske rezistencije i žučnih kamenaca. Istraživanja pokazuju da je weight cycling, odnosno izražen jo-jo efekt, u nekim slučajevima štetniji po zdravlje od stabilne, čak i povišene tjelesne mase.
Što je set point i može li se promijeniti?
Set point je raspon tjelesne mase u kojemu tijelo aktivno nastoji ostati, usporavajući metabolizam ili povećavajući apetit kad kilaža ide ispod te razine. Set point se može postepeno pomicati prema dolje, ali to zahtijeva sporo, postepeno mršavljenje uz dovoljno vremena za prilagodbu – a ne agresivne dijete koje tijelo doživljava kao prijetnju.
Kako spriječiti jo-jo efekt?
Blagi kalorijski deficit umjesto agresivnog, postepeno mršavljenje, redovita tjelesna aktivnost s treningom snage za očuvanje mišića, dovoljan unos proteina i trajna promjena prehrambenih navika umjesto privremenih dijeta. Dijeta bez jo-jo efekta je ona koja se može provoditi trajno, a ne program koji se završi i napusti.
Može li vježbanje pomoći u sprečavanju jo-jo efekta?
Da, i to na više načina. Trening snage očuvava mišićnu masu tokom mršavljenja, što sprečava usporavanje metabolizma. Aerobna aktivnost pomaže potrošnji kalorija. Redovita tjelovježba i nakon završetka intenzivnog mršavljenja ključna je za dugoročno održavanje rezultata i sprečavanje jo-jo efekta.
Što znači epigenetička memorija masnog tkiva?
Istraživanje iz 2024. pokazalo je da masne stanice zadržavaju “sjećanje” na prethodni period gojaznosti – mijenjaju način na koji se geni u njima aktiviraju, i ostaju programirane da brže i efikasnije nakupljaju masnoću, čak i dugo nakon što je kilažu normalizirana. To je jedan od razloga zašto je osoba koja je jednom bila pretila biološki sklonija ponovnom dobivanju kilograma od osobe koja nikad nije bila.
